Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Petnaesti sat
Od 7 do 8 AM †

Isus na sudu Pilata i kod Heroda

Priprema prije svakog sata

Moj uzet Isuse! Tvoji neprijatelji, svećenici i velikaši, predvode te Pilatu. Prikazuju se svetima i savjesnim tako da ostaju izvan suda. Ne žele se “omrznuti” jer sljedeći dan slave Uskrs. A ti, moj Isuse, koji znaš njihovu duboku zlostavnost, iskupiš cijelu hipokriziju svećenstva. Ja također želim iskupljenje s tobom.

Dok si u mislima dobro neprijateljima, oni počinju te optuživati pred Pilatom. Izlijevaju na te svu otrovnost koju nose u srcu. No Pilat nije zadovoljan njihovim optužbama protiv tebe. Da bi te osudio s razlogom, odvodi te stranu, ispituje sam i pita:

“Jesi li kralj Židova?”

Ti, pravim kralju, odgovaraš:

"Moje je carstvo nije ovoga svijeta. Ako bi moje carstvo bilo ovog svijeta, moji sluge bi se borili da ne budem predan Židovima."

Iznenaden i pogođen blagostom i dostojanstvom tvojih riječi, Pilat ti govori:

“Pa si dakle kralj?” Ali ti odgovaraš:

“Ti si rekao da sam. Zato sam rođen i došao u svijet, da svjedočim o istini.”

Pilat te pita: “Što je istina?”, ali ne napori se da je upozna.

Uvjeren u tvoju nevinu, izlazi na terasu i govori skupini Židova:

“Ne nalazim u njemu krivice.”

Ljutiti ovom izjavom, tvoji neprijatelji sada te optužuju za druge stvari. Ti međutim šutiš, ne braniš se i time iskupiš one sudije koji postaju slabi kada su suočeni sa snažnim. Tebi moliš i za nevine koje su ugnjetavane i za napuštene. Pilat, vidjevši bijes tvojih neprijatelja, šalje te Herodu da bi se izbavio iz neugodnosti.

Moj božanski Kralju! Ponovit ću Tvoje molitve i čine pokore te Te pratit ku Herod. Vidim da Tvoji neprijatelji žele poželjeti Te u svojoj bijesnoj žudi i povesti Te k Herodu s podrugivanjem i ruglom. On, koji se raduje vidjevši Te, postavlja Ti mnogo pitanja. Ali Ti ne odgovaraš, niti čak ni na njega gledaš. Ljut zbog toga što njegovu zaluđenu želju nije zadovoljeno i osjeća se ponižen Tvojim trajnim šutanjem, izjavljuje svojim dvoranima da si budala te zapovijeda da budeš tretirana kao budala. Da Te podrugljuju, oblači Te u bijelu haljetinu i ostavlja Te u rukama vojnika da Ti se ružno i ponižavaju koliko god mogu.

Moj nevin Jezu! Niko Tebe ne optužuje osim Židova, jer njihova licemjerna pobožnost ne zaslužuje da svjetlost istine sija u njihovim umovima. Jezu, Ti beskrajna mudrost, koliko Te košta biti proglašen budalom! Vojnici se zabavljaju s Tobom, bacaju Te na tlo, udaraju Tebe nogama, preziru Te, ispljunuju Te i bacu štapove tako da bi netko drugi od toga umro. Patnje, sramota, poniženja koja Ti nanose takva su da "anđeli mira plaču" i pokrivaju svoje krilima lica kako ne bi vidjeli kako si na ovaj način zlostavljana¹.

Tako daleko ide prekomjer Tvoje ljubavi da, umjesto osjećanja uvrijedjenosti, moliš i pokajanje za one kraljeve koji u svojoj ambiciji osvojiti kraljevstva postaju rušenjem naroda; za tako mnogo klanja ljudi koje izazivaju; za toliko krvi koju proizvoljno prolijevaju. Pokaješ se za sve grijehe zločestog zaluđenja, kao i za sve uvrede počinjene u politici i ratu.

Moj Jezu! Koliko je pokretljiv prizor vidjeti Te prekrivena uvredama dok moliš i pokaješ se s postojanom blagosti i vjernosti. Tvoje zamoljenje odjekuje u mojem srcu i sljedim ono što radiš. Sad mi dopusti da dođem na Tvoju stranu, podijeliti Tvoja patnja i utješiti Te svojom ljubavlju. Da držim Tvoje neprijatelje dalje od Tebe i osvježi Te, uzmem Te u svoje ruke, divljenjem gledam na Tvoj veličanstveni čelo i molim Te da očistiš moje misli radi ljubavi s kojom si podnosio svoja patnja.

Spuštam svoj pogled u Tvoje lijepa oka, koja sijaju svjetlošću, i molim Te da me ovo svjetlo okružuje svuda, prožima moje misli, moj pogled, moja riječi i moje srce, tako da se krećem i potpuno kretam u ovom svjetlu. Obožavam Tvoje lice čija ljepota zanosi mene i sve stvorenja kako bih Ti napravio iskupljenje za sva poniženja i uvrede nanesene Ti u Herodovu palači. Također Te molim da mi dodaš milost nikada ne izgovarati riječi koje bi mogli uvrijediti Tvoje najsvetije osobe, te da učini moje mišljenje dovoljno za one grijehe jezika koji drugi počine. Želim obgrliti Te, pritisnuti Te na svoje srce i molit ću Te da otisneš svoj lik u moj um, moje srce, moja djela i sve što radim.

Poljubim Tvoju desnu ruku. Daj svima grešnicima učinkovite milosti za njihovo obraćenje, a meni i svim ljudima plodove spasenja od Tvojih najsvetijih djela. Poljubim Tvoju lijevu ruku. Uliji u mene svoje vrline i posebno ljubav. Poljubim Tvoje lijevo stopalo. O daj mi znanje o sebi. Poljubim Tvoje desno stopalo. Daj mi milost neposredne poslušnosti. Napokon obožavam Tvoje najčistije srce duhom s molbom: O, da me potrošiš u plamtećim plamenovima Tvoje ljubavi!

Moja slatka ljubavi! Vidim da ti oni zli ne daju mira i Herod te šalje natrag Pilatu. Ako je tvoje dolazak bio bolan, tvoj povratak je još tužniji. Židovi, gori od prije, odlučni su osuditi te na smrt bez obzira na cijenu. Prije nego što napustiš Herodovu palaču, dopusti mi da ti pokažem ljubav mojeg srca u sred svake patnje. Ojačaj dušu moju mističnim poljupcem tvoje ljubavi. Daj mi svoj blagoslov i ja ću te pratiti sve do Pilata.

Razmišljanja i vježbe

od sv. oca Annibalea Di France

Predstavljen pred Pilatom, među mnogim uvredama i rugalicama, Isus je uvek sladak; nikoga ne prezire i pokušava da svjetlost Istine sija u svakom. Osjećamo li isto prema svima? Pokušavamo li pobijediti svoje prirodno zlo ako netko nije sažaljiv prema nama? U odnosu s stvarima, uvijek li pokušavamo učiniti Isusa poznatim i da svjetlost Istine sijala u njima?

O Isuse, slatka moja Životu, postavi svoju Riječ na moje usne i neka uvijek govorim tvojim jezikom.

Odjeven kao ludak pred Herodom, Isus ostaje ćutan, trpeći neverovatne boli. A mi—kada nas vrijeđaju, rugaju se nam, uvrijede ili podsmijevaju, mislimo li da Gospodin želi dati nama Božanski lik? U bolovima, u rugalicama i svemu što naše siromašno srce može osjetiti, mislimo li da je Isus koji nam daje tugu svojim dodirom, koji nas pretvara u sebe svojim dodirom i daje nam svoj lik?

A kada patnja vraća se nama, mislimo li da Isus, gledajući na nas, nije zadovoljan nama, pa stoga daje još jedan pritisak kako bi nas u potpunosti učinio sličnim njemu? Slijedeći primjer Isusa, možemo li reći da imamo vlast nad sobom; da u nevoljama preferiramo ćutati umjesto odgovarati? Da se ikada pustimo na curiozitet? U svakoj boli koju možda trpimo, moramo postaviti namjeru da je život koji dajemo Isusu kako bi molili za duše. I postavljajući duše u Božju Volju, naša bol postaje krug, u kojem zatvaramo Boga i duše kako bismo ih spojili s Isusom.

Moja Ljubavi i moje Sve, samo ti uzmi vlast nad ovim srcem mojim i drži ga u svojim rukama, da bih u svakoj susretu unutar sebe kopirao tvoju Neograničenu Strpljivost.

¹ Katarina Emmerich priča u svojim vizijama o Patnju Krista da su mučeništa koja Isus morao podnijeti u Herodovoj palači bila takva da bi od rana umro da anđeli nisu dali Božanske lijekove. Vizionarica također priča da su Židovi gurnuli dragocjeno glavu Spasitelja o stupove i uglove te ga udarili čvorastim štapovima tako da je tri puta padao na tlo.

² Isus je kipar koji nastavlja koristiti dleto kako bi uklonio naše nedostatke dok ne dostignemo najveću sličnost s njim.

³ Značaj je: kroz zaslugu našeg patnje, Isus treba dati život milosti dušama u stanju smrtnog grijeha.

Žrtva i Zahvalnost