Tijekom noći patila sam toliko bolova u nogi da mi je ujutro Anđeo došao i odveo me u Čistilište.
Nakon što smo s Anđelom posjetili i pomogli dušama na različitim mjestima u Čistilištu, rekao mi je: “Znaš li, kad vidiš kako ljudi patiju u Čistilištu, to je zato što su tijekom svog života činili mnogo pogreška ali nisu se pokajali, i sada moraju čekati da ih ljudi na Zemlji pomognu svojim molitvama i žrtvovanjima.”
“Zašto sam te ovdje doveo je zato što si dio svega ovog, patiš mnogo zbog svoje noge i ozljede koju si pretrpjela.”
Anđeo se zamolčio pa reče: “Znaš li što će se dogoditi? Bit će veliki potres u Sydneyu.”
Uzbuđena, uzviknula sam: “O ne! Ljudi nisu prešli poruku koju sam objavila o cunamiju za Sydney!”
Anđeo reče: “Dobro, sve ovo je u tijeku i zavisi od ljudi i da li se pokaju.”
S Anđelom smo još pričali s dušama, utješavajući ih i govoreći im kako je lijep naš Gospodin. Ipak, počela sam brinuti o tome kako ću napisati ovu poruku o potresu.
Anđeo reče: “Sada ću te odvesti na lijepo mjesto.”
Naglo sam se našla stajala pred lijepom zgradom koja je sjajila.
Anđeo reče: “Valentino, uđi unutra i umij ojalo.”
Ušla sam u veliku sobu. Sva je bila zlatna, s ogledalima, tako luksuzna da mi je oduzela dah. Sve je sjajalo. Pred mnom je bio lijep bazen s tekućom vodom. Operila sam lice u blistavoj vodi i pomislila sam, ‘Ovo je takvo osvježenje, tako ljepo.’
Kada sam operivala lice, pogledala sam dolje i vidjela dva mala djeteta kako se vrlo približavaju meni.
Jedno od djecaka reče, “O, osvježavate se? Ne bojte se.” Potaknuo me je laktom dok je govorio ove riječi. Odmah sam znala da je to naš Gospodin Isus. Drugo dijete bio je Anđeo.
Mali Gospodin Isus reče, “Ovo su Moja imanja, i dopustio sam ti da ovdje dođeš da se osviježiš jer znam da si zabrinuta i volim te. Ne brini, samo moli i obavijesti ljude o ovoj poruci.”
Gospodin je izgledao kao malo dijete, ali govorio je vrlo sazrelo, ne kao dijete.
Anđeo me tada vratio kući.
Gospodine Isuse, smiluj se ljudima iz Sydneya. Nek se promijene, obrate i pokaju.